Prijeđi na sadržaj

Kavkaska Albanija

Izvor: Wikipedija
Kavkaska Albanija
2. st. pr. Kr. – 8. stoljeće
Lokacija
Lokacija
Glavni grad Kabalak, Partav
Jezik/ci kavkasko albanski, staroarmenski, partski, srednjoperzijski[1]
Religija poganstvo, kršćanstvo, zoroastrizam
Vlada Nije dana
Povijest
 - uspostavljena 2. st. pr. Kr.
 - ukinuta 8. stoljeće

Albanija (latinski: Albānia, grčki: Ἀλβανία, Albanía,[2] staro armenski Աղուանք Ałuankʿ (Aguank), partski: Ardhan, srednjoperzijski: Arran; gruzijski: რანი, Rani); obično se naziva Kavkaska Albanija je naziv za povijesnu regiju u istočnom Kavkazu, koja je postojala na teritoriju današnjeg Azerbajdžana i djelomično u južnom Dagestanu.

Oko prvog stoljeća prije Krista i poslije Krista zemlje južno od Velikoga Kavkaza i sjeverno od Malog Kavkaza bile su podijeljene između Kolhida na zapadu, Kraljevstva Iberija u središtu te Kavkaske Albanije na istoku. Na jugozapadu je Armenija a na jugoistoku Atropatena.

Kavkaska Albanija 387.—706. označena crvenom ispredikanom crtom

U predislamsko vrijeme, Kavkaska Albanija/Arran obuhvaćala je šire područje od onoga poslije islama. Drevna Albanija prekrivala je cijelo istočno Transkavkazije, koje je uključivalo većinu teritorije današnjeg Azerbajdžana i dijela Dagestana. Međutim, u post islamskom razdoblju zemljopisni pojam Arran smanjen je na područje između rijeka Kure i Aras.[3]

Glavni grad Kavkaske Albanije bio je Kabalak, u 5. stoljeću glavni grad premješten je u Partav. Izvorno područje Albanije obuhvaćalo je oko 23.000 km². Nakon 387. godine teritorij Kavkaske Albanije, koji se ponekad od strane znanstvenika naziva "Velika Albanija" porasla je na oko 45.000 km².

Politeistička religija Albanije usmjeren je na obožavanje tri božanstva Sol, Zeusa i Luna. Kršćanstvo je rano počelo dolazit u Kavkasku Albaniju već tijekom 1. stoljeća. Prvu kršćansku crkvu u regiji dao je sagradio sv. Elizeja, učenik Tadeja od Edesse, na mjestu zvanom Gis. Ubrzo je Armenija usvojila kršćanstvo kao državnu religiju (301. godine), a kralj Albanije Urnayr otišao je primiti sakrament krštenje od Grgura Prosvjetitelja, prvog patrijarha Armenije.[4] Pod islamski utjecaj Albanija pada nakon Islamskog osvajanja Perzije sredinom 7. stoljeća

Izvor

[uredi | uredi kôd]
  1. Shnirelman, V.A.(2001), 'The value of the Past: Myths, Identity and Politics in Transcaucasia', Osaka: National Museum of Ethnology. pp 79: "Yet, even at the time of Caucasian Albania and later on, as well, the region was greatly affected by Iran and Persian enjoyed even more success than the Albanian language".
  2. James Stuart Olson. An Ethnohistorical Dictionary of the Russian and Soviet Empires. ISBN 0-313-27497-5
  3. C. J. F. Dowsett. "The Albanian Chronicle of Mxit'ar Goš", Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London, Vol. 21, No. 1/3. (1958) p. 475: "In Albania, Xacen, part of the old province of Arcax, had preserved its independence, and we know that it was partly at the request of one of its rulers, Prince Vaxtang, that Mxit'ar composed his lawbook."
  4. The History of the Caucasian Albanians by Movsēs Dasxuranc'i. Translated by Charles Dowsett. London: Oxford University Press, 1961, pp. 3-4 "Introduction"

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]